Crkva Presvetog Trojstva
- Detalji
- Kategorija: Baza stranice
- Objavljeno Nedjelja, 05 Veljača 2012 07:55
- Napisao/la Uredništvo
- Hitovi: 174
U Klenovniku sagrađena je 1738. godine, a posvećena 14. srpnja 1821. godine, sve do osnutka župe bila je područna kapela kameničke župe. Njezina gradnja započela je 1726. godine. Vizitator je 1738. godine zapisao da su vjernici za njezinu gradnju utrošili 700 forinti, a da brigu o uređenju sada preuzima plemenita obitelj Drašković. Ova vlastelinska obitelj je doista vodila svu skrb oko tadašnje kapele. Neobično je naime, da vizitatori redovito ne posjećuju, a što je još veća šteta, niti ne opisuju kapelu s obrazloženjem da je ona pod skrbništvom Draškovića. U isto pak vrijeme vizitiraju njihovu dvorsku kapelu Sv. Antuna Padovanskog.
Crkva je već 1738 godine bila nadsvođena. Ona se do danas sačuvala u skoro potpuno izvornom obliku od vremena svoje gradnje.
Crkva je jednobrodna građevina s polukružnom apsidom u svetištu, sa sakristijom s lijeve strane svetišta i zvonikom ispred glavnog pročelja. Orijentirana je skoro u savršenom pravcu prema zapadu. Svetište crkve dugo je 7,8 m, a široko 5,7 m /unutarnje dimenzije/. Na nj se nadovezuje crkvena lađa duga 14,8 i široka 9,5 metara. Svod se unutar crkvenog broda uzdiže u visinu do 8 metara. Osvijetljena je sa šest velikih prozora, pet u crkvenoj lađi i jedan u svetištu te okruglom lunetom iza glavnoga oltara.
Svetište crkve bilo je prvotno popločeno klesanim kamenim pločama, dok je crkvena lađa bila popločena opekom. Godine 1902. i svetište i crkveni brod popločeni su keramičkim pločicama.
U crkvi su u početku bila postavljena tri oltara. Glavni oltar Presvetog Trojstva u svetištu , te dva pobočna oltara Sv. Ane i Sv. Križa. Na mjesto ovog posljednjeg, koji je tamo bio prenesen iz dvorske kapele, podignut je oltar Sv. Franje Ksaverskog. U drugoj polovici XVIII. Stoljeća crkva je dobila još dva pobočna oltara u crkvenoj lađi, lijevo Sv. Barbare, desno Sv. Katarine. Ovi su oltari prigodom spomenutog popločenja crkve 1902. godine uklonjeni iz crkve.
Glavni oltar obnovio je 2001. godine varaždinski restaurator Darwin Butković. On je 2002. godine obnovio i dva pobočna oltara.
Pjevalište na dnu crkvenog broda zauzima prostor od četiri metra po cijeloj širini broda. Njegov rub prema unutrašnjosti crkve počiva na dva vitka jednostavna stupa. Godine 2001. župnik Stanko Havaić dao je načiniti novi ulaz na kor, budući da je stari ulaz iz crkve bio nepraktičan i nesiguran. On je od južnog zida zvonika dao načiniti prostrano i zidano stubište kojim se kroz novi prolaz na pročelju crkve ulazi na kor. Prostor je obzidan i zatvoren, te vanjskim izgledom prilagođen stilu crkve. Istom je zgodom dao načiniti vrata rešetke radi zračenja crkve i da bi je posjetitelji mogli pogledati u vrijeme kada je zatvorena.
Na pjevalištu se nalaze orgulje novijega datuma. Sagradio ih je 1967. godine F. Antolić-Soban. Imaju sedam registara, manual i pedal.
Sakristija je naknadno dozidana sa sjeverne strane svetišta, duga šest i široka tri metra. Iznad nje isto toliko patronski oratorij s otvorom prema svetištu za praćenje bogoslužja. Oratorij sada služi kao spremište crkvenog ruha i pribora. Dao ga je dograditi Franjo Drašković, sin Josipa II. Kazimira i Regine Drašković, patron 1805.godine.
Od crkvenog posuđa valja spomenuti lijepu pokaznicu, dar obitelji Drašković. Vrijedan je i jedan ciborij iz XVIII. stoljeća. U sakristiji se inače čuva i lijepi barokni kip Uskrsloga tzv. „Aleluja“, koji se u uskrsno vrijeme postavlja nad svetohraništem glavnog oltara.
Zvonik po sredini glavnog pročelja crkve neobično je masivan prema veličini crkve. Prizma zvonika dimenzija šest metara u kvadrat djeluje više kao branič kula nego kao crkveni zvonik. On je sazidan samo nekoliko godina kasnije od crkve. U vrijeme vizitacije 1738. godine on je bio podignut do visine krova, a nekoliko godina poslije bio je i dovršen. Prizma zvonika zauzima dvije trećine pročelja i diže se dvostruko više od tjemena krova. Plohe prizme, danas žuto obojene, rubno su omeđene bijelim rubnim kamenjem, a vodoravne bijele grede dijele plohe na tri podjednake plohe. Polukružni glavni ulaz je sa zapadne strane, a iznad ulaza te na srednjim okomitim plohama vide se sitni četvrtasti otvori, zapravo puškarnice. Na gornjim plohama sa sve četiri strane postavljene su elegantne bifore, koje omogućuju da se zvuk zvona razliježe u daljinu, ali su i lijepi ukras građevine. Krovište je pokriveno limom. Ono se iznad zidova tornja naglo sužuje u stožac koji dva prstena dijele na tri dijela. Na vrhu je jabuka s kovanim željeznim križem.
Kada je klenovnička kapela sagrađena oko nje je bilo otvoreno groblje. Groblje je, međutim, ondje bilo kratkoga vijeka. Već 1805. godine groblje je bilo premješteno na sadašnje mjesto, podalje od crkve.
Prostor oko crkve danas je ograđen niskim zidom, a sa sjeverne strane crkve podignuta je kamena menza za služenje svetih misa na otvorenom prigodom velikog okupljanja naroda, proštenja i mladih misa koje u Klenovniku nisu rijetkost