Izbor pjesama II

JAGODE

Da li kada duša tvoja zasja

gdje u cvijeću u vječnom proljeću

tvoje tijelo ljiljansko počiva?

 

Tko marinske svete pali svijeće,

žuti neven čija ruka sadi,

tko ružice upliće u vijence?

 

Gdje su ruke, evo burme zlatne.

Gle, u travi, k'o usne rumene

jagode se u rosi crvene …

 

 

SRDAŠCE

 

Imam zlata

Ali sunca nemaš

Imam srebra

Mjesečine nemaš

Imam cvijeća

Perivoja nemaš

Imam srce

Al’ srdašca nemaš

 

 

 

DO NEBA TRAVA

Dok odmarah

svoje misli

od mísli,

pokraj puta

zelena se

lelujala trava

 

Sve do plavih oblaka

 

 

 

 

SMISAO

S neba tiha kišica

u svoj rosni smisao,

livadice procvale

u svoj šarni smisao

 

S neba Sunce zasjalo

u svoj zlatni smisao,

tiho zrije pšenica

u svoj bijeli smisao

 

Rujem zriju grozdovi

u svoj vedri smisao,

milo zore ljubavi

u svoj ljupki smisao

 

Laste male nestale

u svoj modri smisao,

krizanteme procvale

u svoj smjerni smisao

 

 

LICE ZVIJEZDE

Može li i cvjetak

ružan bit?

O milo moje,

kako bi vrutak srca

ružan mogo bit?

 

Može li leptir

ružan bit?

O lijepo moje,

kako bi cvijeće leteće

ružno moglo bit?

 

Može li ptica

ružna bit?

O krilo moje,

kako bi let u plavet

ružan mogo bit?

 

Može li nebo

ružno bit?

O jutro moje,

kako bi oči anđelske

ružne mogle bit?

 

Može li Sunce

ružno bit?

O sunce moje,

kako bi lice zvijezde

ružno moglo bit?

 

 

S ONIH OBALA

Ponekad se sjetim

onih obala,

ali daleko

ali davno mi,

ptico moja bijela!

 

Ponekad se zovem

s onih obala,

ali daleko

ali tavno mi,

ptico moja bijela!

 

Ponekad se čekam

s onih obala,

ali daleko

ali plavno mi,

ptico moja bijela!

 

 

IKAR

Zaplivat ću,

preplivat ću, oče

 

Letjet ćemo,

preletjeti, sine

 

Onaj bezdan, oče

 

Onaj beznad, sine

 

 

GOST

Stolovi puni kruha

i dragosti vedre

 

Gle Tko je s nama,

kruh nam bijeli dijeli

 

Sunce se spušta

med voćanske brege

 

 

DA NEMA NEBA

Da nema oka

da nije uha,

da nema trave

da nije vode

 

U čemu bi

Orioni sjajni,

tko bi himne

sfera nebeskih,

po čemu bi

ruže i dragulje,

u čemu bi

sedef i biserje

 

I tko bi to,

srce moje,

kome dao,

od koga dobio